|
Jednostavno, policija u svojim postupcima nije bila ucinkovita ni energicna za sto su odgovorni celni ljudi. To je u policiji i
vojsci isto: zadace su djeljive, ali odgovornost nije. Odgovornost za dogadaje 13. svibnja snose zapovjednici, koji su sve uocavali, konstatirali, ali nisu ispravljali, reagirali, niti trazili od policajaca
da postupaju drukcije."
Dva sata prije utakmice, Bad Blue Boysi su se, kao i prije svakog dvoboja njihova kluba, okupljali ispred kafica "HASK" u Maksimirskoj ulici, nedaleko
stadiona. Dogovarali su se hoce li ici na Borongaj i potuci se s Delijama. Kasnije su, u navijackim krugovima, saznali kako su "Zvezdini" navijaci planirali pobje¥i od policijske pratnje i napasti
ih u "HASK"-u.
Na kraju je osamdesetak Bad Blue Boysa krenulo Zvonimirovom ulicom do Borongaja, neki su cak imali ruku u gipsu. Dosavsi na Borongaj, kamenovali su "Zvezdine"
navijace i poceo je juris. Starija, tucnjavama vicna grupa Delija, u trenutku se razbjezala.
Dva su policajca odmah upalila sirenu, ali se nisu usudila izaci iz svog kombija. Boysi su jurili za svojim
zrtvama, ali do sukoba nije doslo. Vidjevsi nabacivanje kamenjem i praznim bocama, dio od tisucu "zvezdasa" koji su vec zauzeli mjesto na juznoj tribini, potrcao je u pomoc svojima preskocivsi
ogradu, ali je fizicki kontakt dviju navijackih skupina opet sprijecila policija.
Negdje oko 16.45 zapoceli su prvi veci ekscesi i sukobi. Prvo verbalni, izmedu navijaca sa sjeverne i juzne tribine.
Delije su provocirali izvikujuci parole : "Srbija do Zagreba", "Ovo je Srbija", "Ubit cemo Tudmana", "Vi ste Titovi, tito je vas"… S druge strane, Bad Blue Boysi su
uzvracali: "Hrvatska do Zemuna", "Ovo je Zagreb", "Srbija propada" … Uobicajene parole za to vrijeme.
Oko 17 sati Lausic je sa stadiona krenuo prema svom uredu u Ulici
Matice hrvatske 4. Pritisak gledalaca na ulaze jos nije bio jak.
Oko 17.30 na stadionu je bilo izmedu 15 i 18 tisuca gledatelja, navijaci "Crvene zvezde" poceli su lomiti reklame i stolice.
Otkinuvsi reklamne panoe napravili su otvor i krenuli prema Bad Blue Boysima koji su se nalazili na istocnom stajanju, te ih zasuli stolicama i kamenjem.
Navijaci "Dinama" s istocnog dijela
stadiona prema njima su bacali kamenje, stolce i druge predmete sto su im se nasli pri ruci, a Boysi smjesteni na sjevernoj tribini istodobno su bacali predmete na Maksimirsku ulicu, kojom se odvijao
automobilski i pjesacki promet. Dio ih je, sa sjevera i istoka, preskocio ogradu, usao na atletsku stazu i krenuo u okrsaj s Delijama. Intervenirala je policija, uporabivsi palice razdvojila je dvije
navijacke skupine. Najvecim je dijelom sprecila sukobe, navijace "Zvezde" vratila je na juznu tribinu, a vecinu Boysa uspjela potisnuti na sjevernu tribinu i istocno stajanje.
"Tad je opet
doslo do propusta policije", kaze Lausic. "Zapovjednik cjelokupnog osiguranja prosudio je da ce se utakmica ipak moci odrzati. Jer, sad su navijaci maknuti s tartana i travnate povrsine, i policiji
zapovijeda da se koncentrira ispod zapadne tribine i spoja izmedu zapadne i sjeverne tribine, odnosno da zauzme rubne pozicije uz ogradu."
Tezi su incidenti poceli u 17.39 sati. Dolazi do kljucnog
trenutka. "Dinamovci" sa sjeverne tribine lome ogradu koja popusta. Bujica navijaca koju vise nitko nije mogao zadrzati, prelazi na tartan i travu. Priduzuju se navijaci iz svih ostalih sektora
stadiona, preskacu ogradu, penju se na juznu tribinu i pocinje direktan sukob s navijacima "Zvezde", ali istodobno i sa svim pripadnicima policije koji su radili na osiguranju.
"Kako se
priblizavao pocetak utakmice, napetost je rasla. Kada smo vidjeli da trgaju stolice na juznoj tribini, a da policija ne reagira, provarili smo u teren. Nisam bio pijan, zaista sam bio potpuno trijezan, ali
pola dogadaja se ne sjecam. Magla pred ocima, covjece, bio sam lud i ljut. Pokusali smo doci do njihove tribine i sukobiti se s njima, ali nazalost, nismo uspjeli. Bila je to kulminacija, za nas je tad poceo
rat. To je bila prva granata koja je pala na Zagreb", govorio mi je, sedam godina poslije, jedan od prvih "Dinamovih" navijaca koji je utrcao na teren.
"Vodio sam mladeg brata na
utakmicu, pa sam zato bio na zapadnom sjedenju. Kad su poceli neredi, tata je dosao po njega, a ja sam s deckima otisao van. Nisam mogao brata ostaviti da se sam brine za sebe, jer je policija bacila
suzavac. Skoro sam od svojih decki poginuo ispred zapada. Jer kad sam se spustao dolje, prema automobilu, tisuce kamenja je poletjelo prema zapadu gdje je stajala murija. Zaklonio sam se izmedu velikih
stupova. Nekako sam uspio doci do auta, pa sam otisao na parkiraliste, iza juga. Tamo je bila velika sora", rekonstruira dogadaje drugi Bad Blue Boy.
Bad Blue Boysi su na policiju i Delije
bacali kamenje, cigle, kocke s tramvajskih tracnica. lzgubila se snaga zapovijedanja, celni ljudi osiguranja nimalo nisu kontrolirali situaciju na stadionu. Sustav veze bio je u potpunom raspadu, svi su
pricali preko radio-stanica stvarajuci kakofoniju svih mogucih glasova, povika, zapovijedi. lzgrednicima se nisu suprotstavljali timovi policajaca pod organiziranim i energicnim zapovijedanjem, nego
neorganizirane i razbijene grupice. Bilo je slucajeva da su se policajci zatvarali u marice, skrivali pod tribine... Cuvali su glavu.
"Jedan je milicajac-optimist dosao medu nas nekoliko. Dvojica su
pucala u zrak, ali jedan se s kacigom zaletio medu nas, jado, s pendrekom", prica navijac. "Sjecam se samo prijateljevog udarca, vidim da covjek vise ne stoji, gravitacija je uzela svoje. Bilo je
razbijenih glava pandura koliko ti srce hoce. Bilo je slucajeva da smo okruzili pandure, i bacali su pistolje na pod. Predavali su se."
"lma svakakvih prica o ogradi. Da je njeno rusenje
pripremljeno, jer je djelomicno prepiljena, da je po njoj prosuta kiselina... Netocno", kaze Lausic.
|
|
